Oko 40.000 Hrvata boluje od anoreksije i ostalih poremećaja prehrane

Devetnaestogodišnja Zadranka sa samo je 19 godina prošlog tjedna preminula od opasne bolesti. Mršavo tijelo oslabljeno anoreksijom nije izdržalo zatajenje bubrega. Na rubu svakodnevno plešu deseci tisuća djevojaka. Malo je onih koje otvoreno govore o svom problemu, kao djevojka koja je prije nekoliko mjeseci s nama razgovarala pod uvjetom da joj se zaštiti identitet. Svaki dan po četiri sata, punih 30 mjeseci Hrvoje stoji na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Prolaznici prolaze i malo tko primijeti što to piše i malo tko zna da se Hrvojeva kćer s anoreksijom bori već petnaest godina.

Hrvoje Rendulić otac je jedne od djevojaka koje boluju od anoreksije. 

"Na vječnom je rubu. Ona je i moj motiv da ustrajem u svemu tome već petnaest godina. Kroz nju na koncu proživljavam i doživljavam i sve ostale oboljele. Sve su one nečije kćeri. Svakodnevno se javljaju tražeći pomoć koje institucionalno nema", rekao je Hrvoje. 

Smrtnost je kod ovih bolesti najviša od svih duševnih bolesti.

"Do sada je u tih petnaest godina kroz udrugu 'Nada' prošlo oko sedam tisuća. Sedamsto njih je nepotrebno pokojno zbog posljedica neliječenja anoreksije i bulimije kao osnovnog problema", dodao je Hrvoje. 

Dijagnoza anoreksije i bulimije postavlja se u uglavnom u tinejdžerskim godinama, u dobi od 17 ili 18 godina. Ali sve počinje i nekoliko godina prije. Postoje znakovi koje bi roditelji trebali prepoznati jer mnogo ranije od dijagnoze bolesti ukazuju kako nešto nije u redu. Jelena Balabanić Mavrović, Centar za poremećaje hranjenja Kod anoreksije djevojke često izbjegavanju obroke. Djevojka kaže da je jela ranije, da je jela kod prijateljice, da nije gladna. Izbjegava svaku mogućnost zajedničkog hranjenja i vidi se taj rapidni gubitak u kilaži. Kod bulimije je to teže primijetiti jer bulimičarke imaju napadaje prejedenja kad su same i roditelji će primijetiti da nestaju velike količine hrane", objašnjava Jelena Balabanić Mavrović iz Centra za poremećaje hranjenja. Postoje i drugi znakovi. Osobe se zatvaraju u sebe, pa društveni život uglavnom postaje sve rijeđi. Za četvrtak je u zavodu 'Andrija Štampar' organizirano predavanje talijanskog stručnjaka Riccarda Della Grave s originalnim pristupom liječenju bolesti koji navodno pokazuje izvrsne rezultate. Hrvoje je skeptičan da gostovanje jedne osobe može nešto promijeniti. Njegovo stajanje vrišti da se zdravstveni sustav ne može i ne zna boriti s pošasti, a oboljeli su, kako kaže, prepušteni sami sebi. Vrijeme uglavnom ne radi za njih.