Velika tvrtka za članstvo u HGK mjesečno daje i do šest plaća radnika

HGK uz središnjicu ima 20 županijskih komora i šest predstavništava (u Bruxellesu, Moskvi, Sarajevu, Beogradu, Kotoru i Prištini), te ima 634 zaposlenih. Ove godine HGK planira ukupno uprihoditi 208 milijuna kuna, od čega od članarina i doprinosa tvrtki 180 milijuna kuna.

O veličini tvrtke ovisi koliko je članstvo: 82.905 malih tvrtki plaća 50 kuna mjesečno, 2.974 srednjih tvrtki plaća 1.275 kuna mjesečno, a 1.120 velikih tvrtki plaća 4.675 kuna mjesečno. Uz to svaki mjesec plaćaju i doprinose, a oni se za 2013. računaju tako da se ukupan prihod tvrtke iz cijele 2011. pomnoži sa stopom od 0,005 posto, a dobiveni iznos podijeli se na 12 mjesečnih rata.

Dobrovoljno članstvo: za i protiv

Tako će npr. velika tvrtka s 252 zaposlena i godišnjim prihodom od 100 milijuna kuna ove godine HGK-u uplatiti ukupno 556.100 kuna. Svakog mjeseca njezin ceh za članarinu i doprinose iznosi 46.341 kunu, što je gotovo šest prosječnih mjesečnih bruto plaća radnika, piše Slobodna Dalmacija .

Ekonomist Ljubo Jurčić je za list komentirao da članstvo mora biti dobrovoljno. "Ako nudi konkretne proizvode i usluge koji su članstvu jeftiniji nego na tržištu, onda obvezno članstvo ima smisla", ocijenio je Jurčić. Slično smatra i vlasnik Orbica Branko Roglić, koji kaže da članstva u komorama trebaju biti dobrovoljna.

Vladimir Ferdelji, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika CROMA, koji je nekad bio potpredsjednik HGK, smatra da bi Komori trebalo dati rok od 4 do 5 godina za transformaciju na dobrovoljno članstvo. Željko Žutelija, savjetnik u Službi za odnose s javnošću i izdavaštvo HGK, brani obaveznu članarinu:

"Dijelimo stavove WTO-a (GATT) i Međunarodne trgovačke komore u Parizu, koje potvrđuju da obvezno članstvo jamči neovisnost gospodarskih komora na više načina: nakon temeljite rasprave mogu se u komorama donositi odluke općeg interesa, pri čemu ne treba voditi računa o članicama koje bi se zbog kratkoročnih, komercijalnih ili drugih interesa tome suprotstavile; jača se neovisnost komora od države jer se ne oslanjaju na državne subvencije; sustav financiranja omogućuje komorama da, u interesu svojih članica, formiraju odgovarajuće visoko osposobljene stručne službe", nabrojao je Žutelija.