Hrvat otkrio tajnu evolucije!

Molekularni genetičar, dr. Tomislav Domazet-Lošo s Instituta Ruđer Bošković i prof. Diethard Tautz s Instituta Max Planck za evolucijsku biologiju u novom su istraživanju dokazali kako važnu ulogu u evoluciji genoma, osim kopiranja, ima i spontano stvaranje potpuno novih gena, što otvara prostor preispitivanju osnovnih teorijskih postavki u biologiji.

Posljednja tri desetljeća u genetici je prevladavalo mišljenje da je glavni, ako ne i jedini način nastanka novih gena, kopiranje postojećih, no dr. Domazet-Lošo i prof. Tautz dokazali su da spontano mogu nastati potpuno novi geni, izvijestio je Institut Ruđer Bošković.

Za te gene bez podrijetla, koji igraju važnu ulogu u embrionalnom razvoju i u interakcijama organizama s okolišem, Domazet-Lošo i Tautz dokazuju da mogu nastati bilo kada tijekom evolucije, što uključuje i sadašnje organizme na Zemlji.

U članku pod naslovom The evolutionary origin of orphan genes, objavljenom u časopisu Nature Reviews of Genetics, autori su pokazali da spontano stvaranje novih gena koji imaju potpuno jedinstvene sekvence, predstavlja mehanizam koji djeluje tijekom svih evolucijskih epoha i nije svojstven samo ranom nastanku života na Zemlji prije otprilike 3,5 milijarde godina.

Ideje izložene u tom radu otvaraju prostor za preispitivanje osnovnih teorijskih postavki u biologiji kao što je koncept homologije ili pitanje nastanaka novih proteinskih struktura.

Molekularni genetičar dr. Tomislav Domazet-Lošo dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Nakon otkrića Teorije genomske filostratigrafije (2007.) objavljene u uglednom znanstvenom časopisu Trends in Genetics, 2008. godine uslijedilo je otkriće da su genetske bolesti kod čovjeka pradavno evolucijsko nasljeđe.

Dr. Domazet-Lošo i prof. Tautz tada su pokazali da većinu organizma na zemlji najvjerojatnije pogađaju slične genetske bolesti. Njihov je rad objavljen u časopisu Molecular Biology and Evolution, a o njihovu su otkriću pisali New Scientist i The Economist.

Dr. Domazet-Lošo razvio je 2010. godine i novu mjeru u evolucijskoj genetici koju je nazvao indeks starosti transkriptoma. Tom je metodom pokazao da se u embriogenezi zrcali cjelokupna evolucijska povijest, o čemu je pisao vodeći znanstveni časopis u svijetu The Nature.